Ulica braće Radić 5, 10316 Lijevi Dubrovčak
Email: info@kud-posavec.hr

Povijest župe

KUD Posavec naslovnaPovijest župe

Župa sv. Nikole biskupa

Crkva sv. Nikole biskupa u Dubrovčaku Lijevom podignuta je u drugoj polovini 18. stoljeća kao filijalna kapela župe sv. Martina Martinska Ves, a danas pripada samostalnoj župi sv. Nikole biskupa Dubrovčak Lijevi. Patronsko pravo na području crkve tada je imala velikaška obitelj Erdödy. Crkvica je sagrađena je na mjestu ranije drvene kapele. Smještena je uz raskrižje putova na nasip obale rijeke Save i položena u smjeru istok-zapad. Crkva ima karakterističan “četverolisni” tip tlocrta, s konveksno istaknutim sjevernim i južnim zidom uzduž pravokutne crkvene lađe i svetištem na istoku, u plitkoj konveksnoj apsidi. Iznad glavnog pročelja uzdiže se zabatni zvonik.
.
Povijest župe

Župa sv. Nikole biskupa
crkva i župljani 1928. god

Povijest župe

Crkva sv. Nikole biskupa u Dubrovčaku Lijevom

Povijest župe

Prvopričesnici i župnik na ulazu u crkvu sv. Nikole, Dubrovčak Lijevi;
Fotografija iz obiteljske zbirke župljana

Povijest župe

Fotografije interijera crkve sv. Nikole biskupa – svetište s glavnim oltarom i detalji glavnog oltara; iz fonda Ministarstva kulture – UZKB;
snimio: Nino Vranić, 1961.

Povijest župe

Pogled u potkrovlje i zvonik, nakon čišćenja 2015.;
snimila: Vida Pust Škrgulja

Povijest župe

Crkva sv. Nikole biskupa; 2022. god.

Župna crkva sv. Nikole nalazi se u naselju Lijevi Dubrovčak, nedaleko od rijeke Save, okružena travnatim površinama. Sagrađena je oko 1800. godine. Riječ je o tipu crkve koja pripada “sladkogorskoj skupini” s potisnutim bočnim zidovima lađe, sa svođenim triumfalnim lukom na prijelazu u svetište i istim takvim međuprostorom na početku lađe. … Crkva sv. Nikole zakašnjeli je primjer baroknog četverolisnog tipa crkve svakako značajan u pregledu barokne arhitekture kontinentalne Hrvatske.

Brod kvadratnog tlocrta odsječenih uglova flankiran je kapelama zaobljenih uglova. Sa svetištem tlocrta poprječnog pravokutnika spojen je svođenim slavolukom, a jednako je oblikovan ulazni dio u kojem je pjevalište. Brod i svetište svođeni su visokim češkim kapama, koje su uokvirene pojasnicama. U kapelama su zaobljena svodna polja, a desna je rastvorena pravokutnim prozorima u zaobljenim uglovima. S desne strane svetišta pravokutna je sakristija, bačvasto svođena usječenim susvodnicima, iznad koje je oratorij sa svetištem povezan otvorom stiješnjenog nadvoja.

Pri vrhu vertikalnog zida izrađena je profilacija kapitela u obliku odlomka gređa, bez tijela pilastra ispod. Na njih se oslanja gređe koje kontinuira i na skošenim uglovima. Vrh svodnog polja dekoriran je trakastim profilacijama u obliku kartuše, a na pojasnicama su izvedeni plitki izduljeni oktogoni. Otvor je trijumfalnog luka prema brodu prežbukan, a prema svetištu su višestruki pilastri. Pilastri nose gređe zaobljenih, kvalitetno izvedenih profilacija, rasčlanjeno plitkim obratima. Ravna ograda pjevališta oslanja se na dva stupca koja nose profilirane segmentne lukove. Unutrašnjost je u 19. stoljeću oslikana tamnim bojama i arhitektonskim šablonama. Baze pilastara pokrivene su drvenom oplatom. U vanjskom izgledu ističu se zaobljenja bočnih kapela i stiješnjenog zaključka svetišta, a na zaravnjenom dijelu širok je plitki vertikalni istak. Pod krovom kontinuira plitki vijenac, s laganim obratima nad istacima, kao i visoki sokl. Pročelje je pilastrima podijeljeno na tri polja u donjoj zoni. U središnjem je portal segmentnog nadvoja i segmentno zaključen prozor, a u bočnima prazne, polukružno zaključene niše. Nad središnjim poljem trokutasti je zabat u kojem je uski prozor, a iznad je zvonik. Pri vrhu je rastvoren polukružno zaključenim prozorom te manjim okulusom iznad svake strane, a zaključen je limenom šiljastom kapom. Pred portalom je drveni trijem. Glavni oltar pripisan je varaždinskom kiparu F. Petteru.

U kapeli je posve ostvaren četverolisni prostor. Nepravilnosti kao “viseći” kapiteli bez tijela pilastra vjerovatno su posljedica nestručne obnove. Na početku 1770-ih, u vrijeme gradnje jozefinske varijante četverolista, ovdje je još bilo osvjetljenje iz zaobljenih uglova, a izvedeno je i više dekoracija (trakaste profilacije na svodu) koje upućuju na srodnosti sa štajerskim radionicama u profanoj arhitekturi tog razdoblja.

Šezdesetih godina 20. stoljeća crkva je bila u relativno lošem stanju, o čemu svjedoči nekoliko fotografija unutrašnjosti i vanjštine koje je snimio fotograf Konzervatorskog zavoda u Zagrebu 1961. godine.  Isti je zavod 1965. godine donio rješenje o proglašenju crkve u Dubrovčaku spomenikom kulture.

Spomenica župe navodi da je 1965. godine župnik inicirao popravak crkve,  oštećene od rata, a radovi su započeli 1967. godine. U sklopu  obnove je 1968. godine postavljeno novo, današnje popločenje  kulir pločama, 1969. godine postavljene su nove hrastove klupe, a 1971. godine željezna ograda oko crkve. Godine 1974. sagrađena je nova mramorna oltarna menza.

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 20. stoljeća crkva je evidentirana u sklopu znanstvenog projekta Instituta za povijest umjetnosti, kada nastaje još jedan arhitektonski snimak crkve, točnije tlocrt i presjek, autora Davorina Stepinca.

Nova obnova pročelja uslijedit će na samom kraju 20. stoljeća, no, crkva je drugo desetljeće 21. stoljeća dočekala u osrednjem stanju. Kao godina početka obnove cijele crkve koja je danas u tijeku, bilježi se  2015. godina, kad je obnovljena kompletna unutrašnjost zvonika, te su ponovno elektrificirana zvona i očišćeno je cjelokupno potkrovlje crkve. 2017. godine bilo je nužno započeti cjelovitu obnovu, pa je izgrađen arhitektonski snimak postojećeg stanja te projekti krovne konstrukcije (tvrtka Intrados d.o.o., projektant Martina Vujasinović), a provedena su i konzervatorsko-restauratorska istraživanja koja je izveo dr.sc. Petar Puhmajer, konzervatorski savjetnik, sa suradnicima. Radove od 2015. godine nadgleda mr.sc. Ksenija Petrić, dipl.ing.arh., viša stručna savjetnica konzervatorica pri Ministarstvu kulture, Konzervatorski odjel u Zagrebu, kao konzervatorica zadužena za područje sela Dubrovčaka Lijevog, a suradnik-koordinator radova na terenu je Marko Klak, opunomoćenik Župe sv. Nikole biskupa i od 2018. djelatnik Muzeja Ivanić-Grada.

Vrijedi napomenuti da župa čuva bogatu zbirku misnoga ruha, uključivo  oltarnika koje su darovale obitelji sa područja naše župe tijekom njezine povijesti i koje govore o vrijednosti pučkog stvaralaštva i kulturne baštine sela.

Crkva sv. Nikole biskupa u selu Dubrovčak Lijevi od godine 1965. zaštićena je kao spomenik kulture, a u listopadu 1969. upisana je u Registar nepokretnih spomenika kulture pod registarskom oznakom RZG-446 te ima svojstva kulturnog dobra.

Footer light

"Ponos Kud-a, te oni zbog kojih sve to radimo i održavamo brojne nastupe i događanja su nam naša djeca jer ako to prekinemo i bacimo negdje pod tepih, tu našu bogatu kulturu i običaje, pitamo se što će ostati našoj djeci u ovom dobu modernizacije i nepoštivanja samoga čovjeka."

Marko Klak

KUD Posavec Dubrovčak Lijevi - Topolje
Ulica braće Radić 5, 10316 Lijevi Dubrovčak

Predsjednik: Dejan Herceg
Tajnik: Marko Klak
Blagajnik: Marijana Gregčević

Voditelji i koreografi plesnih skupina:
Marko Klak i Marijana Gregčević

Footer light

© 2022. KUD Posavec Dubrovčak Lijevi – Topolje